Sove – Samo kad sam tu (čudna jada)

Letra “Sove – Samo kad sam tu (čudna jada)” Official Lyrics

1.strofa

Sjedi čika Maca na prestolju svome
Pravi bitove, repa, vokali zvučnike lome
Udiše havu koja ponekad smrdi
To je moj grad, to su moji ljudi
Tako je to, postali smo stranci ovde
Rođen u njemu, gdje žive mnoge sorte
Kad me tuga uzme, kad reknem gdje živim
Tražim razlog seljake uvjek da krivim
Al’ krivi smo mi Mostarci što smo brate to
Dobri ljudi, svašta oprostimo, kako ko
Mnogi isparili al’ sad duša vuče dole
Rane bole kad se sjete Mostarske škole
Vidi mene, evo me brate u Mostaru
Pijem kavu, sunce prži, igram tavlu
(brate đe ćemo večeras?)
Kraj Neretve naše
Kad čujem kako teče, nekako mi je lakse

cujBpY

I pitanja ga prate, ne znam šta je brate
Pogledaj ga, vidi kad se stari dani vrate
Ne mogu da shvate, na ušima im vate
Ponašaju se gluhonjemo kad ih drugi blate
Nekome je stalo, nekome je palo
Kako je kod tebe, u životu ti se dalo
Treba li ti više, šta ti da se piše
U životu sve je isto, ‘nako mokro poslje kiše

(refren)

Samo kad sam tu rijeka kroz vene teče
Čudna jada od Mostara grada svako veče
Ne nosim leče, gledam zeleno čisto
Stari dani u srcu, nikad neće biti isto (x2)

2.strofa

Malo je ljubavi, puno tuge, uvjek priče druge
Niko te ne jebe, bježe k’o od kuge
Samo priče svoje furaju, jebo grad, jebo ljude
Samo neka nama dobro bude, ostali nek žude
Uvijek ista priča iza leđa, uvjek neko vrijeđa
A đe su pardoni, prošle godine od rata
Nama još na prozorima najloni
Drote, kakve li sramote!
Gonjaš raju po ulici a lopovi se kote

I kako si grade, kako da ti kažem
Ne znam kako da ti objasnim, šta ti rade
Ne gledaj, ne brini, sve na svoje doće
Došli od svakle pa diraju zabranjeno voće
Jebiga, politika ti pojela sredinu
Sad te djele na dva djela kako god mogu i stignu
Kako im se stvarke dignu, meni voKri – voPra
Zato otiš’o nisam jer želim iznjet istinu k’o Oprah
Još sam tu s’ rajom ispod silosa na stijeni
Ne znam kako kome, meni Neretva teče u veni
Okle’ si boli me kurac, ja sam rođen tu
Pa pilam rime i bitove, za centar dva i stečevinu
Kažu čudan je to grad, ako ideš ne vraćaj se nikad
Jer srce će ti ostat, u njemu ćeš propast
Meni je srce uvjek tu, zato se ne slažem s’ njima
Za ove što ih više nema, prosipam vino s’ klošarima

Ja pogođen nisam, ni umro, ni pao
Samo sam morao skočiti dole
Nastaviću tačno tamo gdje sam stao
Izroniće stari za one što ga vole

Ja pogođen nisam, ni umro, ni pao
Samo sam morao skočiti dole
Nastaviću tačno tamo gdje sam stao
Izroniće stari radi Mostarske škole

3.strofa

Na rubu starog mosta stojim, brojim dane
Što su otišli u Havu, isto mjesto novi dan
Na kafu hajmo brate, al’ što bliže Neretvi
Da ne gledam seljanke, jer u nebo nosim leti
I okle’ si majke ti, ja čak nisam ni Mostarac
Ali igram za Bronx ekipu i džeparac
Koji vam je kurac, jašta, grad napušena mašta
Samo klošari i cigani, i nikom ništa

Pozdravljam sve one koji klošare vole
Za sve one što su raja dajem rime ove
Mostarska je priča nešto kraća brate
Al’ srce je veliko, pa se dugo dani klate
Što smo mi prošli, niko dosad nije
I u srcima duboko, oper Neretva nam bije
Ispod starog mosta idemo u ribu
Na pećinama Neretve mi ostavljamo brigu
Kuda god da krenem, kuda god da pođem
Mislim samo na to, kako da u Mostar dođem
Kada god sam vani, svima flašu pjenim
Al’ kad putujem nazad više Mostar cjenim
Zaboravljam probleme, dođem kod Drene
Prošvercam carinom, gledam cure snene
Uživam u trenu kada gazim preko mosta
Po ulicama grada prosuta mi ljubav osta